pozutjelim nebom,

lebde latice ruze

i ptice sprzenih krila

s njima kruze

bezglavo traze

svoje drvo,

svoj dom

svoj sprud

uzalud

njihovi krici odjekuju

umrlim poljem

cuju se sve tise i tise

Ne cuju se vise

ispod mutnog neba

niceg vise nema

na cestama leze poderani snovi

tu nista ne zivi, tu nista ne dise

huda stabla tromo

preko zica vise

svjedoci gledaju,

iz daljine mashu,

pozdravlju ono cega vise nema

vise nema

vise nema

ostalo je samo ono,

cega nema,

nema

nema

pomolimo se