I danas ponekad sanjam

kako je cjelivam.

Visila je na stablu,

kao kićenka na božićnom drvcu,

U sobi moga

djetinjstva,

 

stjesnjena u kamenu

Tamo negdje

kraj mora se  sunčala

Njihala se na grani,

kočoperna I

glatka,

Pored nje

dva lista,

kao stražari su stajala

Sjajno,

rumeno zdrava

I mala je bila.

I slatka.

pogledom mojim

osunčana

Sama medju

mnoštvom

Jedina.

Sjećam se

baš nje….

čiji je miris bio sočan,

a okus mirisan

ili obrnuto,

svejedno,

U trenutku kad sam je ubrala,

hladila mi je ugrijan dlan

I spokojno ležala

u mojoj ruci, kao u koljevci.

Moja jabuka.

Moja mala

jabuka

Glatka je I mirisna I

nekako  posebna je bila,

Posebna,

Posebna,jer je bila željena

Riječi su suvišne,

I slike su suvišne

Zagrizoh je,

jabuku moju

sićanu,

A suze njene postaše,

kapljice slatkog soka

na mojim usnama,

….

 

Riječi su suvišne,

I slike su suvišne….

Na kraju…

sve što nam ostane,

Samo su sjećanja,

Često neopisiva

I riječima i slikama

Jer svi najljepši opisi

Uvijek ostaju zatočeni

u nama samima