Gle,
Necije stope, ispred mene
Na stazi leze
kao slike zivota u prasini.
Ko zna, gdje su sada,
Gdje zive?
Troje ih je bilo.
I svi su otisli
Tragovi na putu kazu,
Nisu se vratili.
Ko zna da li ce?
Uz vijugavu stazu
Samonikli cvijetovi,
Mažurani
Modre im se oci nebu dive
Pored njih zaljubljeni makovi
iz raskosnih busena trave vire
Cvjetovi maslacka,
Svijaju tijela da bi ljubili glavice smilja
… Zutolika radost
Poljem razasuta
Poput mora se talasa
Cujem tisinu.
Cujem je sve tise
pod stopama ljudi
Tvrda zemlja dise
odlazece stope
zivi spomenici
kao stecci
Stazom su prosli
Trag ostavili
Vratili se nisu
Ne znamo da li ce …
A cvijece samoniklo
za njih je poniklo
ispod nebeske strehe sive
otisnulo znakove zivota pored puta
da im se necije oci dive….
M.H. June 3. 2017
sfinga123 