Koraci,kao kazaljke na satu broje mi sekunde

Zvonak je njihov bat.

u svakoj kapi kise dok hodam mokrom stazom

cujem svoje vrijeme svoj navijen  sat

Sto sam blize kuci, ona mi sve dalja

i kao da ruka je neka od pogleda mi sklanja

kako joj prilazim umjesto da postaje veca,

ona je sve manja i manja

Nestaje, prosto pod trijemom tmurnog neba

I dok mehko hodam nemiran mi pogled

u tudja okna gleda

sjenke necijih zivota iza prozora shute
neke se ritmicno gibaju,

neke oborenih glava

ispred TV ekrana snove snivaju

ne vidim im lica, al im vidim duse

Ogledam se u pokretnoj slici na ulici

po kojoj mi misli kruze

Oborene glave u pozutjelom liscu

Sto nemocno lezi ispred mene

vidim sebe

Produzim tad korak i podignem glavu

Iznad krova vidim zvijezdu nasmijanu

.